“Gledam u tim, a u stomaku onaj osećaj da nešto ne štima. Rok za ključni projekat je za 5 dana. Svi klimaju glavom, ali niko me ne gleda u oči.
Znao sam: Ili su mađioničari, ili me lažu.” Rekao je moj klijent.
Prvo što sam uradila: Sela sam sa timom bez direktora. Razgovarali smo. Detektovali smo razlog ćutanja? “Prošli put kad je kolega rekao da kasnimo, dobio je pridiku o lošoj organizaciji pred svima.”
Rešenje: Uvela sam “Safe Failure” protokol. Prvih 15 minuta svakog statusnog sastanka rezervisano je isključivo za “crvene zastavice”. Otvoreno pričamo o realnim kočnicama. Nema osude, samo rešavanje blokada.
Drugo šta smo uradili: Zaposleni su bili paralisani jer su mislili da SVE mora biti gotovo u minut. Nejasno definisani zadatak. Savetovala sam klijentu (direktoru) da napravi radikalnu selekciju.
Rešenje: Razdvojili smo Critical od Nice-to-have stavki. Transparentno smo komunicirali sa krajnjim kupcem: “Ovo dobijate u petak jer je ključno, ostalo u utorak.” Poverenje klijenta je zapravo poraslo zbog iskrenosti.
Treće , nešto što se često dešava: Najveći gubitak novca je kada senior programer ili operativac “udara glavom o zid” 6 sati, a ćuti.
Rešenje: Postavili smo standard – ako problem ne rešiš za 60 minuta, moraš da tražiš pomoć. To više nije znak slabosti, već profesionalne odgovornosti prema budžetu projekta.
Četvrto : Zaposleni često ćute jer misle da se njihovo “ne može” ionako neće uvažiti.
Rešenje: Implementirali smo kratke, nedeljne Retro sastanke. Svaka prijavljena prepreka morala je imati zapisanu akciju rešavanja u roku od 24h. Ljudi progovore tek kada vide da njihove reči menjaju proces.
Rezultat: Kultura odgovornosti, ne straha
Projekat je isporučen. Ne zato što su ljudi radili 20 sati dnevno, već zato što smo informacije oslobodili filtera.
Moja lekcija kao HR konsultanta: Ako vaši zaposleni ćute, ne treba vam novi tim. Treba vam nova psihološka bezbednost. Treba vam uređen proces, treba vam dobra interna komunikacija, treba vam konstruktivni feedback. Tišina u firmi je najskuplji trošak koji imate u bilansu stanja.
Da li vaš tim sme da vam kaže “ne” pre nego što postane prekasno?
